Volim da putujem po Srbiji. Posebno u jesen i u proleće. Tada su boje najlepše. Naravno, ne sviđa mi se sve što vidim, kao što su đubre pored puta, zapuštena i napuštena sela, veliki broj kafana krajputašica, skladišta, napušteni pogoni i još štošta ružno. Međutim, kada se skrene sa glavnih puteva može se videti i doživeti mnogo toga lepog. Pre nego što pređem na to lepo, imam pitanje. Da li neko zna zašto su terase na kućama po Srbiji okrenute ka putu? Zašto ljudi nemaju terase koje gledaju na dvorište? Verovatno je u pitanju radoznalost. Hoće u svakom trenutku da znaju šta se događa, odnosno da vide ko prolazi. I sa kim.
Prethodnog vikenda, koji je bio spojen sa najnovijim praznikom, bila sam sa porodicom u selu Podbukovi podno Divčibara. Išli smo u pravi, pravcati seoski turizam. Nismo bili u etno selu, nego u kući kod domaćina koji su nas mazili i pazili, uglavnom putem ogromnih količina hrane. Divota! Moja kćerkica je imala jedinstvenu priliku da poseti štalu, svinjac i kokošinjac i da učestvuje u seoskim poslovima. Bilo joj je ludo zabavno. Čista egzotika! Dva puta smo išli u šetnju bez nje jer je ostala sa teta Miljom da muze krave.
Teta Milja je domaćica koja drži kasu, kuva (mislim da još uvek osećam ukus njenih krofni i savijače od domaćih kora), pere, pegla, hrani kokoške i stoku, muze krave (pomoću aparata, ne ručno), pravi sir, kajmak, kiselo mleko, sokove, suši meso i ko zna šta još. Ne mogu ni da zamislim za koliko poslova je teta Milja ekspert. Ako nekome nije jasno šta teta Milja sve radi, može se to reći i na srpskom. Dakle, ona je Chief Financial Officer (CFO), Food & Beverage Manager, Household Maintenance Manager i Organic Food Specialist. Čika Mile, domaćin, je takođe stručnjak u nekoliko oblasti. Osim raznih poslova na imanju, on naravno peče rakiju, popravlja kola u svojoj automehaničarskoj radnji, zida kuće po selu i okolini, piše pesme, recituje i peva. I verovatno još mnogo toga. U prevodu na srpski on je General Manager (GM) ili Chief Executive Officer (CEO), Construction Specialist, Car Maintenance Manager i Entertainment Manager. Kada bi u Srbiji bilo više ovakvih eksperata koji rade umesto da imaju zvučna zvanja, kontempliraju i ponavljaju svoje mantre, bilo bi nam mnogo bolje.
Priroda na Maljenu je fascinantna, vazduh je čist, izvorska voda je ukusna, a rakija je fenomenalna. Imali smo i čudan susret sa stadom ovaca. Čobanica je htela da ih sa livade odvede u tor koji je sa druge strane makadamskog puta po kome smo šetali. Ovce stadoše kao ukopane. Ni makac. Fiksirale nas pogledom i ne pomeraju se. Gledamo mi njih, gledaju one nas. Pitamo čobanicu zašto su ovce stale, kaže da nas ne poznaju i da se plaše. Nisam znala da ovce mogu da poznaju ili ne poznaju nekoga. I onda kažu da su ovce glupe.
Sledeće putovanje po Srbiji biće poseta novoizgrađenoj crkvi u Bajčetini. Taj legat moram da vidim.
Prethodnog vikenda, koji je bio spojen sa najnovijim praznikom, bila sam sa porodicom u selu Podbukovi podno Divčibara. Išli smo u pravi, pravcati seoski turizam. Nismo bili u etno selu, nego u kući kod domaćina koji su nas mazili i pazili, uglavnom putem ogromnih količina hrane. Divota! Moja kćerkica je imala jedinstvenu priliku da poseti štalu, svinjac i kokošinjac i da učestvuje u seoskim poslovima. Bilo joj je ludo zabavno. Čista egzotika! Dva puta smo išli u šetnju bez nje jer je ostala sa teta Miljom da muze krave.
Teta Milja je domaćica koja drži kasu, kuva (mislim da još uvek osećam ukus njenih krofni i savijače od domaćih kora), pere, pegla, hrani kokoške i stoku, muze krave (pomoću aparata, ne ručno), pravi sir, kajmak, kiselo mleko, sokove, suši meso i ko zna šta još. Ne mogu ni da zamislim za koliko poslova je teta Milja ekspert. Ako nekome nije jasno šta teta Milja sve radi, može se to reći i na srpskom. Dakle, ona je Chief Financial Officer (CFO), Food & Beverage Manager, Household Maintenance Manager i Organic Food Specialist. Čika Mile, domaćin, je takođe stručnjak u nekoliko oblasti. Osim raznih poslova na imanju, on naravno peče rakiju, popravlja kola u svojoj automehaničarskoj radnji, zida kuće po selu i okolini, piše pesme, recituje i peva. I verovatno još mnogo toga. U prevodu na srpski on je General Manager (GM) ili Chief Executive Officer (CEO), Construction Specialist, Car Maintenance Manager i Entertainment Manager. Kada bi u Srbiji bilo više ovakvih eksperata koji rade umesto da imaju zvučna zvanja, kontempliraju i ponavljaju svoje mantre, bilo bi nam mnogo bolje.
Priroda na Maljenu je fascinantna, vazduh je čist, izvorska voda je ukusna, a rakija je fenomenalna. Imali smo i čudan susret sa stadom ovaca. Čobanica je htela da ih sa livade odvede u tor koji je sa druge strane makadamskog puta po kome smo šetali. Ovce stadoše kao ukopane. Ni makac. Fiksirale nas pogledom i ne pomeraju se. Gledamo mi njih, gledaju one nas. Pitamo čobanicu zašto su ovce stale, kaže da nas ne poznaju i da se plaše. Nisam znala da ovce mogu da poznaju ili ne poznaju nekoga. I onda kažu da su ovce glupe.
Sledeće putovanje po Srbiji biće poseta novoizgrađenoj crkvi u Bajčetini. Taj legat moram da vidim.
